Zlatko Bourek

Zlatko Bourek (1929. – 2018.) hrvatski kipar, slikar, redatelj, scenograf, kostimograf,  lutkar, tvorac animiranih i igranih filmova, dobitnik Nazorove nagrade za životno djelo i akademik HAZU.

Rođen je u Slavonskoj Požegi, 4. rujna 1929. godine.Osnovnu i srednju školu pohađao u Osijeku. Godine 1955. diplomirao je kiparstvo i slikarstvo na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu u klasi profesora  Koste Angeli Radovanija.

Godine 1955. izlaže djela s područja primijenjene umjetnosti: srebrni reljef, plakat, a sljedeće godine srebrni pribor za jelo i skulpturu u drvu s bakrenim aplikacijama Banjoglav. U okviru grupe SIO (Studio za industrijsko oblikovanje) izrađuje interijersku skulpturu koja je 1957. izložena na Trijenalu u Milanu, a 1976. uređuje interijer ugostiteljskog objekta „Badanj” u turističkom naselju Babin kuk u Dubrovniku.

Grafičkim radovima javlja se 1959. godine, a od 1961. izlaže i slike koje nose sva obilježja njegova likovnog stvaranja okrenutog grotesknom humoru i nadrealističkom osjećaju povezanom s elementom folklora.

Samostalno je izlagao u Duisburgu 1969. (galerija „Nos”), u New Yorku 1969./70. (Museum of Modern Art, Film Department), Dubrovniku 1982. (galerija „Sebastijan”) i Varaždinu 1998. (galerija „Zlatni ajngel”), Zagrebu 2002 . (Umjetnički paviljon), Splitu 2010. (Galerija Meštrović), Zagrebu 2011 . (galerija „Forum”), Požegi 2012. (Gradski muzej Požega), Zagrebu 2012. (Kabinet grafike HAZU) te ponovo u Zagrebu 2014. (Gliptoteka).

Od 1955. godine sudjelovao je na mnogim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu.

Crtanim se filmom počeo baviti kao crtač podloga i svoj prvi uspjeh postigao filmom Cowboy Jimmy (1957.). Slijede Happy End (1958.), Inspektor se vraća kući i Kod fotografa (1959.). Od 1960. godine radi crtane filmove temeljene na vlastitim scenarijima. Među njima su: Kovačev šegrt, I videl sam daljine meglene i katne, Bećarac , Kapetan Arbanas Marko, Mačka, Školovanje, Ručak. Ove godine s Pavlom štalterom upravo dovršava crtani film Wiener Blut.

Kao režiser i scenarist snimio je tri igrana filma: Cirkus Rex, Crvenkapica i Ventrilokvist.

Kao scenograf i kostimograf debitirao je u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu u predstavama Mesar iz Abevilla i Meštar Pathelin (1960.).

Od 1971. kao scenograf i kostimograf često radi u kazalištima u SR Njemačkoj (Shaffer: Crna komedija; Prokofjev: Kameni cvijet, Romeo i Julija , Peća i vuk, Pepeljuga; Stravinsky: Pulcinella, Žar-ptica; Delibes: Coppelia; Čajkovski: Orašar).

Od 1988. je stalni član kazališta „Hans Wurst Nachfaren” u Berlinu, gdje je s velikim uspjehom postavio četiri Čehovljeve jednočinke, Shakespearovu Ukroćenu goropadnicu i farsu Rigoletto načinjenu prema libretu istoimene opere.

Za Dubrovačke ljetne igre režira 1977. godine lutkarsku farsu Orlando maleroso Saliha lsaaca, inspiriranu dubrovačkom tradicijom i japanskim bunraku kazalištem. Tom predstavom Bourek je počeo obnovu lutkarskog scenskog izraza u nas. Godine 1982. predstava Hamlet (Shakespeare­ Stoppard-Bourek) u izvedbi kazališta ITD postiže golem uspjeh, te gostuje na najvećim svjetskim kazališnim festivalima. Godine 1983. u režijskoj suradnji s Joškom Juvančićem izvodi lutkarsku predstavu Skup (M. Držić).

Godine 1992. režira srednjovjekovnu farsu Meštar Pathelin u ZKM-u, 1995. u produkciji kazališne družine David i ZKM-a osmišljava lutke i režira Povratak vojaka (Bourek-Paljetak), a 1998. za režiju predstave Bećarac (Bourek-lvić) dobiva nagradu „Marul” na splitskim Marulovim danima. Iste godine u ljubljanskom Lutkovnom gledališču adaptira, režira i likovno oprema Mollierova Umišljenog bolesnika. Isti komad postavlja godinu dana kasnije u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu. Godine 2001. u zagrebačkom HNK-u scenski osmišlja i režira predstavu Dibuk (A. Rapapport).

Od 2002. godine član je suradnik Razreda za likovne umjetnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a 2010. izabran je za redovitog člana.

Među mnogobrojnim nagradama kojima je odlikovan ističemo Nagradu grada Zagreba za crtani film I videl sam daljine meglene i katne prema „Baladama Petrice Kerempuha” Miroslava Krleže (1965.), dvije prve nagrade na Festivalu crtanog filma u Oberhausenu (1968. za film Kapetan Arbanas Marko i 1972. godine za film Mačka), premiju na 4. zagrebačkoj izložbi jugoslavenskog crteža 1973., dvije godišnje nagrade „Vladimir Nazor” (1972. i 1982.) te nagradu „Vladimir Nazor” za životno djelo 2004. godine.

BIBLIOGRAFIJA